Flashbackovi
Matt je pogledavao prema Lani koja je očito Taru zadirkivala zbog nečega. Ona druga cura, Robyn, ako joj se sjeća imena, skupa s njom se cerekala. Tara se crvenila i djelovala kao da joj je sve ovo neugodno. Ispio je gutljaj soka od bundeve iz svog pehara te nastavio gledati. Njegov prijatelj, Gayle, sjeo je do njega te se zacerekao i okrenuo glavom.
"Šta te muči?" upitao ga je Matt.
"Stari, ti si se totalno zatelebao u tu curu!" mahnuo je Gayle glavom prema Lani.
Matt se posramljeno zagleda u svoj tanjur s doručkom na njemu.
"Šta ti je G.?! Pa ona je prebalava za mene!" slagao je Matt, glumeći pred prijateljem frajera. Pa neće valjda najvećem tračeru kojeg pozna reći istinu?!
"Kako hoćeš, frajeru! Ali mala je dobra za zabariti!" reče Gayle, skupa s Mattom gledajući u Lanu koja se smijala nekoj Tarinoj šali. "Ali imam filing da se ona ne troši u spremištima za metle! Nije ti ta ko druge!"
"Što hoćeš reći?" upita Matt, ispivši još jedan gutljaj iz svog pehara.
Gayle slegne ramenima.
"Ništa. Samo da se oko te male treba više potruditi."
Matt uzdahne. Što mu se događa? Iz najvećeg frajera pretvorio se u zaljubljenog jarca!
*****
Lana i Robyn su se cerekale. Bilo im je zabavno način na koji smo se James i ja jučer sreli. Robyn je rekla da bi trebala nabaviti zdravstveno osiguranje za svoju guzicu jer zadnje vrijeme često boravim na njoj. Imalo je i istine u tome s obzirom da bi svaki put završila na podu kad bi srela Jamesa. Lani je ipak bilo malo sumnjivo što se James tako preobratio preko noći.
"Kad ste se sreli u Šupljem kotliću, bio je pravi grubijan!" rekla je, slegnuvši ramenima. "Sad je odjednom divan i brižan. Ne kažem da je to loše, samo da mi je sumnjivo."
"Hm, valjda." rekoh. "Ali James je rekao da je ljetos bio nagrubušen jer mu se roditelji rastaju."
Lana je opet slegnula ramenima i na trenutak se okrenula.
"Tara, tvoj brat i onaj njegov frend bulje u nas."
Pogledala sam prema Mattu i Gayleu i oni su odmah skrenuli pogled, ali bilo je očito da su i dalje pričali o nama.
"Ma valjda mu Matt priča neke gluposti o meni!" odmahnula sam rukom i pogledala na ručni sat. "K vragu! Moram u knjižnicu prije prvog sata! Želi koja od vas sa mnom?"
Lana i Robyn su odmahnule glavama. Ja sam u usta natrpala kroasanu i potrčala prema knjižnici.
*****
Lydia de Clemance Pucey tražila je knjigu o jednorozima kad je ugledala Taru, onu djevojku od ljetos koja se zaletjela u Jamesa. Prišla joj je i pozdravila. Tara je djelovala zatečeno.
"Izgledaš iznenađeno što me vidiš." nasmijala se Lydia.
"Pa, možda malo." promumljala je Tara. Lydia podigne desnu obrvu. Tara uzdahne. "No, dobro prilično sam iznenađena što te vidim ovdje!"
"Zašto?" ljubazno upita Lydia spremajući Napredni priručnik o jednorozima u torbu.
"Pa..." nelagodno počne Tara. "Ti si Lydia de Clemance Pucey. Jedna od popularnijih cura. Hodaš s Jamesom Stevensom. Prvi je dan škole, još nisu ni predavanja počela, a ti si već u knjižnici."
Lydia se nasmije. Shvatila je da je Tara jedna od osoba koji imaju predrasude pram njoj.
"Tara, ja sam Ravenclawka. Mi Ravenclawi smo obično pametni, štreberi i knjiški moljci."
"Da, ali ja sam ta koja daje instrukcije slabijim učenicima, ja sam ta kojoj se učitelji ulizuju u guzicu, ja sam ta koja ima gigantske naočale na nosu kako bi mogla pročitati sve što mi dođe pod ruku!"
"Možda si i ti trebala biti Ravenclawka." nasmijala se Lydia i oči su joj zabljesnule. "Mogu ti odati tajnu? I ja sam nekoć bila poput tebe. Sve dok se nisam zaljubila u Jamesa. Onda sam se riješila naočala, prestala sam se ponašati ko štreberica i nabacila sam malo šminke. Samopouzdnje mi je naraslo i skupila sam hrabrosti i pozvala Jamesa na spoj."
"Čekaj, ti si NJEGA pozvala na spoj?" zaprepastila se Tara.
"Da i zamislio ovo: pristao je!" zahihotala se Lydia. Tara tužno uzdahne. "I tebi se sviđa?"
"Što?! Tko?!"
Lydia se nasmije Tarinoj reakciji.
"Tara, očito je."
"Ma ne!" branila se Tara, prilično neuspješno.
"U redu je, ne smeta mi." namigne Lydia. "Nisi ti jedina kojoj se sviđa James. Moja prijateljica Stacy hoda s Jamesovim prijateljem samo da bude bliže Jamesu!"
Tara se ugrizla za usnicu...
*****
Ajme, Lydia de Clemance Pucey zna moju tajnu! Zar sam tako prozirna?! Što ako kaže Jamesu? Pa propast ću u zemlju od srama!
"Tara, neću mu ništa reći!" potapšala me po ramenu Lydia.
"Hvala." posramljeno sam se zahvalila.
"Možda se jednog dana odljubim od njega, pa ti kreni u akciju!" zamahnula je kosom Lydia, mahnula mi i otišla.
Progutala sam knedlu i nisam mogla vjerovati što mi se upravo dogodilo. Zgrabila sam knjige koje sam posudila i otišla na predavanje sa zbrkanim mislima.
*****
Bio je veliki odmor i većina učenika je ručala u Velikoj dvorani. Matt je umjesto toga pušio u zahodu Plačljive Myrtle. Nakon hrpe predavanje godio mu je duhan. Njegov omiljeni Ronhill, kojeg je krio od roditelja, sad je opet bio gdje je i trebao: o njegovim ustima.
Vrata su se otvorila i u zahod je ušla Lana. Isprva nije ni primjetila Matta. Došla je do umivaonika i oprala ruke te u ogledalu popravila frizuru. Tek kad je omirisala zrak i vidjela odakle dim dolazi, skužila je Matta. On joj se nasmijao.
"Što radiš ovdje?" upitao ju je.
"To bi i ja tebe mogla pitati." odgovorila je, prekriživši ruke.
"Za mene je očito što radim." nasmijao se i pokazao joj kutiju Ronhilla.
"Umrijet ćeš od toga." napravila je grimasu Lana.
Matt slegne ramenima i potegne još dulje.
"Umrijet ću prije ili poslije." slegnuo je ramenima. "Nego...još uvijek mi nisi rekla što ovdje radiš?"
"Krijem se od Robyn i Tare koje preispituju svoje ljubavne živote." slabašno se nasmijala Lana.
"Zašto im ti ne pričaš o svom ljubavnom životu?" upita znatiželjno Matt.
"Tu temu smo već obradile. Prošle godine."
Matt se nasmije, a Lana skupa s njim. Konačno je sjela na pod pored njega.
"Lijepo mirišiš." rekao joj je.
"Ah da: Little Black Dress!" kimnula je glavom Lana.
"Stvarno lijepo miriši!" ponovno reče Matt i približio se njezinom vratu, tako da je izgledalo kao da ga želi omirisati, ali joj je umjesto toga utisnuo poljubac u vrat.
"Što to radiš?" upitala ga je, naglo ustavši.
"Zar ti nije bilo ugodno?" upita ju Matt.
"Ne, nije!" uvjerljivo je slagala Lana. "Nije mi ugodno kad mi se upucava tip sa svojim jefitim forama i poljubi me u vrat dok mu dah smrdi po cigaretama."
Matt brzo ugasi cigaretu.
"Bolje da idem!" rekla je Lana i na odlasku uputila Mattu ogorčen pogled.
*****
Pokucala sam na vrata McGonagalličina kabineta i ušla unutra. Tamo su se nalazili ona i Flitwick. McGonagallica mi se nasmješila i rekla da sjednem pa sam je poslušala.
"Ovako. Gospođice Olsen, radi se o tome da ste vi intelektualno napredniji od ostale djece." počela je McGonagallica. "A i dajete instrukcije učenicima, iako je to obično vašim vršnjacima ili mlađim od vas. Sad imamo, profesor Flitwick i ja, izazov za vas. Jednom učeniku iz Ravenclawa treba pomoć pri učenju. On je na šestoj godini i rezultati ČAS-ova su mu jako loši. Profesor Dumbledore mu je dopustio da opet polaže ispite, ali ovog puta mora imati barem 50% ocijenjeno sa O."
Slušala sam, ali nisam znala kakve veze ja imam sa svim tim.
"Istina je da ćete vi tek ove godine ići polagati ČAS-ove ali vi ste daleko napredniji od toga. Stoga vas želimo zamoliti da u sljedeća dva tjedna pomognete tom učeniku da savlada gradivo ČAS-ova i opet izađe na ispite."
"Vi želite da ja pomognem tom Ravenclawu pri ponovnom učenju za ČAS-ove? Da mu dajem instrukcije?" upitala sam zbunjeno.
"Da." kimnula je glavom McGonagallica. "Imali biste dva tjedna da ga naučite gradivo ČAS-eva za O."
"Veliki izazov." priznala sam, iako mi se ideja dopadala. Uvijek sam voljela održavati instrukcije. Ugrizla sam se za jezik. "U redu. Pristajem, ali ako ne uspijem, nadam se da nećete biti razočarani."
"Uzdamo se u vas, gospođice Olsen." propiskutao je Flitwick. "Siguran sam da ćete uvelike pomoći mom učeniku."
"Pa? Gdje je on?" upitala sam.
Flitwick pogleda na zidni sat u kabinetu.
"Kasni pet minuta. Već je trebao biti ovdje."
Začulo se kucanje na vratima i u kabinet je ušao James.
"Oh gospodine Stevens, zar ste nas vi odlučili počastiti svojim dolaskom?" oštro ga je upitala McGonagallica. "Ali kad ste već tu...upoznajte vašu novu tutoricu."
Zinula sam. I James isto. Morat ću držati instrukcije Jamesu Stevensu?!
P.S. Oprostite, ali nemam vremena javiti vam za novi post. I vidim da me to mnogi pitaju, ali ne, nisam do sad imala HPFF blog niti sam ga ikad pisala. Prije par dana sam naletjela na ovaj jedan HPFF forum, pa sam tako preko njega došla i do blogova. I još jedna obavijest: neće me biti neko vrijeme, ali mi vi javljajte za posteve!
P.P.S. Ne primam za sada nikoga više u priču jer se želim najprije uhodati s ovih par likova koje imam!
There is no place to hide...
Uzdahnula sam. Pogled mi je stalno bježao prema ravenclawskom stolu. Prisjetila sam se prve godine i onog dana kad sam kao mala uplašena deseto i pol godišnjakinja sjela na stolicu dok mi je pogled sezao u daljinu. Profesorica McGonagall mi je stavila Klobuk na glavu, a riječi koje mi je prišapnuo u uho i dan danas pamtim.
"Primjećujem mnogo pameti i promišljenosti u tvom umu. Nisi brzopleta i uvijek razmisliš, a i prava si mala znatiželjka. Naizgled sramežljiva i povučena, ali ispod te prividne površine krije se srce lava. Hrabro srce. I šta sada, Griffindor ili Ravenclaw?"
Prstićima sam stegnula pelerinu i čvrsto zažmirila. Molila sam Boga da budem Griffindor. Čas poslije sam tamo bila i smještena. A sada...četiri godine kasnije, predomislila sam se. Što bi sve dala da sada mogu sjediti s Ravenclawima, kao pripadnica Jamesove grupe! Hm...možda bi ja čak bila na Lydijinu mjestu kao njegova cura. Oteo mi je osmjeh pri samoj pomisli na to.
"Čemu se cerekaš?" šapnula mi je Robyn u uho, a potom se dvoranom zaorio pljesak.
Pridružila sam im se u tome, iako nisam čula ni riječ Dumbledoreova govora. Kad je apauz napokon utihnuo i svi su prionuli na večeru, uspuhana Lana je sjela nasuprot mene i značajno me pogledala.
"Što ti se dogodilo?" polako sam je upitala, stavljajući komad mesa na svoj tanjur.
"Upravo sam razgovarala s tvojim bratom." rekla je s nekom čudnom grimasom na licu.
"O čemu ti i Matt imate za razgovarati?" upitala je Robyn i blago se nasmješila.
*****
Matt Olsen je sišao s vlaka te zajedno s prijateljima sjeo u kočiju. Kiša koja je padala iz noćnoplavog neba djelovala je kao da zvijezde plaču. Njih trojica, Matt i njegova dva prijatelja, sjedili su i čekali da testrli počnu voziti kočiju prema Hogwartsu. Međutim, kroz blatnu stazu i kišu koja je padala dotrčale su dvije djevojke. Po uniformi je shvatio da je jedna Griffindorka, a druga Hufflepuffka. Griffindorku je prepoznao. Viđao ju je s vremena na vrijeme da se druži s Tarom. Pokušao se sjetiti njezina imena. Lana...nešto. Prezime mu nikako nije padalo na pamet.
Lana se približila kočiji, usput vukavši prijateljicu Hufflepuffku za rukav za sobom. Sjele su k njima u kočiju bez da su im se obraćale. Matt je primjetio da je Hufflepuffki neugodno. Lana se nije dala smesti. Napokon, kočija je krenula.
"Ti si Lana?" upitao je Matt, glumeći hladnokrvnost.
Zabacio je svoju mokru kosu iza. Time je želio ostaviti efekta, ali umjesto toga je kapljicama iz mokre kose poprskao ostale u kočiju. Svi su negodovali jer, kao da nisu već bili dovoljno mokri!
"Da, ja sam Lana." rekla je ona i uputila mu pogled iz kojeg se moglo pročitati da ga ne zanima.
Mattu se to sviđalo. Cura je svakako imala potencijala. Napravio si je podsjetnik da ispita Taru o njoj. Tek tad se prisjetio kako si je obećao kako nikada ništa neće pokušavati sa sestrinim prijateljicama. Ugrizao se za usnu, ali onda... Lana se nasmijala. Istina, nasmijala se Hufflepuffkinoj dosjetki na njegov račun, ali nasmijala se. I Matt se mogao zakunuti da nikad nije vidio tako divan osmjeh.
"A ti? Ti se nisi predstavila!" hladno upita Matt Hufflepuffku, glumeći ravnodušnost.
K vragu, Lana se igrala njegovim živcima! Matt se mogao kladiti da nakon ovog neće spavati tjedan dana!
"Zovem se Jill Southwood, ali nisam zainteresirana za razgovor s arogantnim Griffindorcom kakav si ti." obratila mu se Hufflepuffka s odlučnošću u glasu.
Mattovi prijatelji su se zacerekali. Začudo, i Lana s njima.
"Vi ste njegovi gorile? Tjelohranitelji?" upitala je posprdno i dalje s osmjehom na usnama.
"Oni su mi prijatelji." ovog puta je Matt te riječi izrekao s ogorčenošću.
Možda je Lana bila komad, ali nije imala razloga napadati njegove prijatelje. Ipak, bilo je očito da su njih dva također bili zasljepljeni njome, pa nisu ni primjetili da ih je uvrijedila. Matt se zagledao u njezine oči... K vragu, što mu je to radila?!
"Mala, imaš najljepše oči koje sam ikad vidio!" izletjelo mu je.
U kočiji je na trenutak zavladao muk, a potom su se Mattovi prijatelji i Jill puknuli smijati. Lana je malko pocrvenila, ali se za razliku od drugih nasmijala od srca.
"Tata ti je sigurno astronaut, pa ti je stavio zvijezde u oči!" opet je rekao Matt.
Lana se više nije smijala. Reklo bi se da su ju njegove riječi uvrijedile. U tom trenutku, kočija se zaustavila. Očito su stigli u Hogwarts. Lana i Jill su ustale.
"Stari, imaš sreće da smo stigli jer da nismo... Na tebi bi isprobala neki jako bolan urok!" zaprijetila mu je Lana i izašla iz kočije, a prije no što je zatvorila vrata, još mu se jednom obratila. "Tvoje jeftine ljubavne spike kojima smotaš cure oko malog prsta, a onda ih baciš kad ti dosade, kod mene ne pale."
*****
Robyn i ja smo gledale u Lanu. Bila sam zgrožena Mattovim ponašanjem. Dao mi je svoju riječ da se nikad neće približavati mojim prijateljicama! Nisam mogla vjerovati da se pokušavao upucavati Lani na svoj žigolasti način. Robyn je sve to nasmijavalo.
"Lana, stvarno oprosti što si morala trpjeti mog brata." ispričala sam joj se, posve zaboravivši na svoju glad i večeru koja me čekala na mom tanjuru. "Obećajem da ću razgovarati s njim."
Lana se nasmijala i stavila pramen kose iza uha.
"Ma ne moraš! Znam ja i sama izaći na kraj s dosadnim drkađijama!"
Robyn se nasmijala. Lana je pljesnula rukama i uzdahnula, a potom se još šire osmjehula.
"U redu...da čujem što je novo!" rekla je ona, posluživši se pitom od šumskog voća i tučenog vrhnja.
"Jesi znala da je Tara imala manji okršaj s Jamesom Stevensom i Lydiom de Clemance Pucey?" zahihotala se Robyn, a ja sam je ljutito ubola vilicom u kažiprst desne ruke. Ona je zajaukala, a Lana je raskaločila oči.
"Uuu, hoću sve prljave detalje!" namignula mi je Lana.
*****
Matt tu večer nije spavao. Stalno mu se po glavi motala Lana i onaj njezin divan osmjeh i zabljesnujuće oči. K vragu, što mu se događa?! S curom jedva da je progovorio par riječi, a usput ga je njezina prijateljica izvrijeđala, pa kako je onda ona mogla imati takav utjecaj za njega?
Do sad je uvijek cure shvaćao oako. Vidio bi neku koja mu se sviđa, našli bi se na par spojeva, pohvatali par puta u spremištu za metle, a onda bi prešao na drugu curu. Zapravo s većinom cura nije dogurao dalje od dva spoja i nekoliko sastanka u spremištu za metle.
Kad je bolje razmislio, Matt je zaključio da se nikad nije zaprao zaljubio. Smijao se svojim prijateljima koji jesu, a potom bi im srce bilo slomljeno. Njemu se to nije dogodilo. Mogao je smotati svaku curu koju je htio, dobiti što je htio i izvući se iz toga bez slomljenog srca. Pa on čak nikad nije ni imao neku pravu vezu!
A sad...je li ovo ono što zovu ljubav? I to ljubav na prvi pogled? Ili je opsjednutost Lanom čista zasljepljenost njome?
Okrenuo se na bok i pokušao zaspati, ali jedino u čemu je uspio jest usniti nemirne snove isprekidane hrkanjem njegovih kolega u spavaonici.
*****
Nakon večere, kad sam Lani, uz Robynine uskoke u moju priču, ispričala što se dogodilo ljetos u Šupljem kotliću, požurila sam se da pronađem Matta. Sumnjala sam da već prvog dana bari neku koku u spremištu za metle, pa sam ga potražila na drugim mjestima.
Našla sam ga u nekom zahodu. Sjedio je na podu, naslonjen na zid obložen bijelim pločicama i pušio cigaretu. Cijeli zahod je bio zadimljen. On je sjedio sklupčan na podu tako da mu je glava bila na koljenima. Neko vrijeme sam ljutito stajala ispred njega da vidim hoće li me uopće primjetiti kolik je napušen.
"Tara, ako misliš ovdje sjediti cijelu večer, onda nisi ni trebala doći!" napokon joj se obratio i dalje ne gledajući u nju.
To je bila kap koja je prelila čašu. Planula sam.
"Matthwe Geoffrey Olsen, koliko puta sam te zamolila da se kloniš šarmiranja mojih prijateljica?! Kog vraga ti se danas u kočiji upucavao Lani?"
"Sjela je u našu kočiju. Što sam trebao: čitavo vrijeme šutiti?" branio se Matt, sa smirenim glasom.
Nisam bila sigurna je li to zbog cigareta ili jer Matt uopće nije osjećao grižnju savjesti, no u svakom slučaju je djelovao prilično mirno i staloženo.
"Ubuduće je se kloni inače ćeš imati posla s nama!" zaprijetila sam mu, izvukavši štapić. "A mogla bi i javiti mami kako onog dana kad te poslala da koj kupiš tampone, nisi izgubio novac, nego si ga potrošio na kondome da možeš zbariti onu bezjakinju koju si upoznao u pizzeriji ljetos na Malti!"
Okrenula sam se na peti i izašla iz zahoda, držeći fige da Matt ovu noć ima grozne snove. Pogledala sam na ručni sat i spazila da je već pola jedanaest. Počela sam trčati prema griffindorskoj društvenoj prostoriji, ali sam u tome nakratko bila spriječena jer sam se niodkuda nekako našla na podu. I na moju nesreću, ponovno sam se zaletjela u Jamesa Stevensa.
"O-oprosti!" ispričala sam mu se drhtavim glasom. Ustala sam i pružila mu ruku. "Evo, daj da ti pomognem!"
Pogledao me onim svojim divnim plavim očima i prihvatio moju ruku. Kad je ustao, primjetila sam da je izvrsno građen i da je barem desetak centimetara viši od mene. Iskreno, nikad mu ni nisam bila ovako blizu. Ono u Šupljem kotliću se ne računa.
"Nama je očito postala tradicija da se nalazimo ovako izvaljeni na podu." blago se osmjehnuo James i ja sam bila vidno iznenađena njegovom reakcijom. Uz kratku stanku, James se nasmješio te je on sad meni pružio ruku. "James Stevens, drago mi je. Ravenclaw, 6.godina."
"Tara Olsen , također." promrmljala sam, suzdržavajući se da se ne onesvjestim. Ne mogu vjerovati da razgovaram s Jamesom Stevensom! "Griffindor, 5.godina."
"Tara, moram ti se ispričati što sam ljetos kad si naletjela na mene bio totalni debil." nasmješio se još šire, krenuvši sporim koracima dalje niz hodnik, a ja za njim. Osjećala sam se glupo s naočalama na nosu i kosom spuštenom u punđu. "Moji starci su nažalost za to krivi. Rastaju se."
Dodao je kad je vidio moj zbunjeni pogled.
"Jako mi je žao." rekla sam iskreno.
"Nema ti zašto biti." slegnuo je James ramenima. "Sad se barem neće danonoćno svađati."
Na to nisam znala što reći. Oko minutu vremena smo hodali u potpunoj tišni, dok sam ja osluškivala onaj glasić u mojoj glavi koji je vrištao od sreće.
"Ali ajmo mi o ljepšim temama!" namignuo mi je nasmješeni James, a ja sam se umalo rastopila. "Recimo, možeš mi reći jesi li dobro večerala danas."
Zahihotala sam se, a James skupa sa mnom.
"Jesi znala da imaš rupice u obrazima kad se smiješ?" upitao me James, pola sata poslije kad smo stajali na ulazu u griffindorsku društvenu prostoriju.
Koristili smo se svim mogućim zaobilaznicama kako bi što duže razgovarali. Nisam mogla vjerovati da sam pola sata vodila normalan razgovor s Jamesom Stevensom.
"Ne, nisam." rekla sam i opet se nasmijala.
"Tara, divna si sugovornica i bio mi je užitak razgovarati s tobom." naklonio se James. Zinula sam, iznenađena svime što mi se događa. "Moramo se češće družiti. Osim Lydie, koja mi je cura, zapravo i nemam mnogo ženskih prijateljica."
Činilo mi se da sam izgubila dar govora. Nasmješila sam se i pozdravila s njim te ušla u društvenu. Lana i Robyn su me čekale u spavaonici da čuju detalje...
Ordinary Day
Sjedila sam u Šupljem kotliću i promatrala ljude u bircu. Svi su djelovali čudno na svoj način. K vragu, nisam ni ja izgledala normalno s onim glupim naočalama na nosu i kosom svezanom u rep, a usput čitam Tolstoja! Matt je sjedio preko puta mene i udisao otrovne pare Ronhilla. Noge je stavio na stol i prekrižio ih, njišući desnim stopalom gore-dolje. Praktički sam imala čisto pogled na blatno na njegovim martama. Uz sve to, svakih par sekunda je zabacio kosu kako bi mu ispala što kuštravija, istovremeno se njišući na stražnjim nogama stolice.
Taj njegova arogantan stav frajera užasno me živcirao. Svako malo mu se ruka znala omaknuti prema stražnjici Tomove kćeri Julie koja je danas posluživala goste jer je Tom, vlasnik Šupljeg kotlića, ležao bolestan u svom krevetu. Svaki put kad bi u prolazu zašlatao Julie, ona bi se okrenula prema njemu i slatko mu se osmjehnula, a potom bi joj on namignuo. Nakon toga bi Julie nastavila posluživati goste. Mattu je očito godila pozornost jadne konobarice koja je mislila da se Matt zanima za nju, a ne da su njegova šlatanja postupci kojima si želi još više napumpati svoj i ovako preveliki ego.
Kad to više nisam mogla podnjeti. skinula sam naočale s nosa i stavila ih na stol ispred sebe, odmah pored šalice zelenog čaja. Potom sam zaklopila i knjigu, obilježivši stranicu na kojoj sam stala s čitanjem te i nju spustila na stol. Matt je gledao prema šanku za kojim je Julie prala čaše i crvenila se zbog Mattovog 'zavodničkog' pogleda.
"K vragu Matthew, zar ti nisi imun ni na jednu curu?!"
"Tara, ako me još jednom u javnosti nazoveš Matthew, kunem se da će ti to biti zadnja stvar koju ćeš izreći!" potiho mi je zaprijetio, napokon maknuvši svoje oči s konobarice Julie. "Osim toga, imun sam na tebe!"
"Ja sam ti sestra, dovraga!" okrenula sam očima i ljutito uzdahnula. "Bio bi pedofil da nisi imun na mene!"
Matt je samo slegnuo ramenima i ugasio cigaretu o potpetu svoje marte, a potom izvadio novu cigaretu i duboko potegao. Zatim mi je taj dim otpuhnuo ravno u lice i pobjedonosno se zacerekao. Zapravo, bio je to više hihot nego cerek.
"Matt, ako već sebi uništavaš život tim katranom, nikotinom i duhanom, ne moraš i meni!" rekla sam mu nakon što sam se dobro iskašljala.
"Indijanci su vjerovali da je pušenje zdravo." ponovno se zahihotao Matt. "Osim toga, čula si za njihove 'dimne signale', zar ne?"
"Indijanci su bili zaostala civilizacija!" izbeljila sam mu se, ustajući od stola i uzimajući svoje naočale i knjigu u ruke. "Što misliš zašto su danas praktički istrijebljeni?"
"Jer su ih Amerikanci ukokali!" ravnodušno je slegnuo ramenima Matt, po stoti put danas zabacivši kosu.
Ponovno sam okrenula očima te do kraja ispila svoj zeleni čaj. Shvatila sam da nema svrhe raspravljati se s Mattom. Vuk dlaku mijenja, ali ne i ćud. Ako je zadovoljan svojom reputacijom žigola, nek mu bude!
"Ne zaboravi: mama je rekla da ćemo se s njima naći ispred Gringottsa u podne! Nemoj zakasniti!" upozorila sam ga primjetivši na satu iznad šanka da je već pola jedanaest.
"Opusti se stara, neću zaboraviti!" namignuo mi je Matt te opet zašlatao Julie koja je prošla pokraj njega jer je morala poslužiti novopridošlice za susjednim stolom. "Usput Tara...daj nabavi leće! Naočale ti ne stoje dobro!"
"Bez naočala ne mogu čitati, munjeni!" odvratila sam ljutito. "Naočale mi nisu modni detalj, već pomagalo!"
Matt je slegnuo ramenima i tako mi jasno dao do znanja da ga briga za mene. Nastavio je ispijati svoje pivo i pušiti Ronhill, usput škicajući konobaricu. Stavila sam naočale na nos i uzela knjigu te se okrenula da odem, ostavljajući Mattu da plati račun. No s obzirom da sam se toliko udubila u čitanje Tolstoja, nisam gledala kuda idem te sam se na vratima sudarila s nekim. Završila sam na podu s bolovima u guzici, potrganim naočalama i rastrganim par stranica iz Tolstojeve knjige. Protrljala sam bolno mjesto, usput čuvši kako se bircom orio smijeh.
"K vragu, što ne gledaš kud ideš?!" začula sam nekog kako govori.
Pogledala sam ispred sebe i spazila Jamesa Stevensa te iza njega tri cure i dva dečka. Kroz glavu mi je prošla pomisao kako nije moguće da se ovo događa. Ja, ležim na podu s bolnom guzicom i potrganim naočalama na nosu s kosom svezanom u rep i razderanom knjigom i sve to zato jer sam se kao prava šeprtlja zaletjela u Jamesa Stevensa, najzgodnijeg Ravenclawa u povijesti Hogwartsa.
"Jamsie, jesi u redu?" zabrinuto je upitala Lydia de Clemance Pucey, Jamesova dugogodišnja cura, kleknuvši pored njega te utisnuvši mu poljubac u obraz.
James ju je odgurnuo od sebe i ustao. Tek tad sam prepoznala i ostatak njegovog društva. Druga dva dečka su bili Peter Jacobs i Merry VanDaan. Dvije cura koje su ih držale pod ruku su bile Stacy Green (Peterova cura) i Natalie Hipkirk (Merryjeva cura). Osjetila sam da me hvata glavobolja i još k tome su svi gosti Šupljeg kotlića buljili u ovu situaciju u kojoj se ja sad nalazim.
"Mala, ubuduće pazi kud hodaš!" grubim glasom mi je zaprijetio Stevens. "Začudo, Bog te oobdario glavom pa bi je mogla s vremena na vrijeme koristiti!"
Jacobsu i VanDaanu je to bilo urnebesno smiješno jer su se počeli glasno cerekati, a Stacy i Natalie skupa s njima. James je samo mahnuo rukom i dao im znak da ga slijede. Međutim, Lydia mi je pomogla da ustanem.
"H-hvala!" promucala sam.
"Nema na čemu, ali ubuduće se drži dalje od Jamesa." zabrinuto me upozorila Lydia. "On je zlopamtilo i sad će ti se htjeti osvetiti."
"Pa zašto si ti onda s njim?" upitala sam ju, zapanjena činjenicom da razgovaram s Lydiom de Clemance Pucey.
Ona je samo slegnula ramenima i nasmješila se, otkrivši tako svoje savršeno bijele zube.
"Zato što je superzgodan!"
I tad je otišla i pridružila se Jamesu i kompaniji za njihovim stolom. Srećom, primjetila sam da ljudi više ne zure u mene pa sam brže bolje izašla iz birca. Naslonila sam se na zid i uhvatila za prsa te počela duboko disati. Imala sam osjećaj da ću se na mjestu izbljuvati. Nisam mogla vjerovati da sam se upravo sudarila s Jamesom Stevensom, najzgodnijim (i najarogantnijim) Ravenclawcem te da mi je njegova savršena cura, crvenokosa Lydia de Clemande Pucey, dala savjet!
